Sedim u polumraku dok mi neko shkiljawo swetlo razdrazuje misli...Prebledela od pokushaja da ustanem i isprawim bolna,utrnula ledja,neswesno zapochinjem igru.Pogledom strpljiwo prelazim preko nowih knjiga zaspalih u uglu moje sobe. Kao da sam se swe wreme bojala da ih ne probudim...Sada sam,onako radoznala,pazljiwo uzimala jednu knjigu,nezno je dochekala u swojim shakama i ushiceno prigrlila prstima. O,kako golica owa prashina znanja!
Tishina je i dalje odzwanjala gluwonemim zidowima...Chulo se samo sweze shushtanje starih stranica knjige koju sam tada drzala.
Slike u koloru,krupni tekstovi i magla crnih mastiljawih slowa su mi wratili weru u sebe...Swako zasluzuje da bude srecan...A chowek moze biti srecan samo ukoliko u swojoj dubini oseca smislenost swog postojanja....
-Ja werujem!-izustila sam drhtawim glasom...
U tom trenutku,nebo koje se srushilo neposredno iznad mog prozora,chinilo mi se nekako wece nego pre...U sebi je chuwalo beskrajni sjaj i plawetnilo koje je swakim ljudskim dahom cwetalo i ponosno ljuljkalo slobodu...Diwan osecaj,zaista...
Zatworila sam knjigu ali uprkos tome,osecaj wedrine i blazenstwa shirio se celim mojim telom poput kakwog wirusa...Groznichaw drhtaj ruke uchinio je moje gestowe besmrtnim...Pala sam u neku wrstu transa...Euforija je rasla...Tlo je disalo...Ni najbolji umetnici ne bi mogli opisati owaj bozanski trenutak..
Kao shto bi moj prijatelj Felicien ,iz proshlog ziwota rekao:"Sreca je znati sta se hoce i to strastweno zeleti.."
Mislim da me je to znanje odwelo wan granica mojih bezbojnih misli,odwuklo moje,do tada beziwotno telo do obale i oteralo swe galebowe i sitnichawe ptice dalje od mog mesa...
Preziweti u owom swetu a ujedno i isplatiti dug koji ziwot uteruje je postala zamka owog sweta,zamka u kojoj je malo ljudi opstalo i istrajalo...
Ewo me i dalje gledam u ruzicasto-plawu boju neba a obrazi mi postaju rumeni...U ochima wenu swe prethodne teorije postojanja ljudi na Zemlji. Swako je rodjen da stwori swoju sudbinu...Tako je,sudbinu stwaraju ljudi a ne neka bozanska bica iz mitologije. Najpre treba pronaci swoj san i chwrsto werowati da je on deo jawe iako se surowe chinjenice kose sa tim..."Mislim,dakle postojim"....
Sreca,sloboda ljubaw....samo neke od rechi koje se ucrtawaju zlatnim slowima na trgu wechnih snowa.To su najlepse rechi koje od iskona sjedinjuju ljude,wracaju im formu i smisao...ekstenziju i fleksiju misli...Tako bozanski nepredwidiwo...
Zatwaram ochi a tishina i dalje slama barijere welikih umowa...Tako srecna,tako slobodna...ziwim swoj san...:)))